 |
 |
| 178 Strana ISBN 978-86-7601-185-8 |
|
HAIKU
(1995-2015)
Raspeti sudbinom
– u traženju njenog tvorca:
prolazimo kroz vrata istine do spoznaje suštine…
Ako je suština mir, spokojstvo i tišina koja odbacuje svaku misao,
neostavljajući nas pritom ravnodušnima, već ljubavlju ispunjenima
– sposobnima da u svakom trenutku iskažemo pravičnost i dobrotu.
Haiku je neposredan razgovor između pisca i čitaoca,
između prirode i čovjeka – svako tumačenje nas udaljava
od toga i njegove suštine: između posmatrača, stvorenoga
i tvorca.
Ako čovjek ne može pronaći haiku, haiku je tu da pronađe
čovjeka.
– Snovi od slame /2000.
– Pun mjesec /2009.
– Vilin konjic /2016.
Za svoje radove bio nagrađivan u zemlji i inostranstvu.
Nagrađivani haiku-i :
*
Monahov rukav:
dovoljno je širok za
vrapčeva ptića.
*
Evo mu krila
– kamo je otišao
leptir od juče?
*
Proleti soko
kroz ljetnu graju ptica
– sledi tišinu.
*
Rominja kiša –
pored spaljene kuće
snužden pjetao.
*
Teški mi kapci –
jesenji su oblaci
stisli horizont.
*
Sparna ljetna noć –
crv progriza tišinu
u palom žiru…
*
Pun ljetni mjesec.
Moja sjena na podu
pod slikom sveca.
The Peggy Willis Lyles Nagrada za Haiku 2016 (SAD)
I nagrada
Jesenja kiša-
od galeba jedino
glas preostao.
Oh, hladna i sumorna kiša. Da li je galeb odletio i da li smo ostali sami s njegovim glasom što se gubi u malo svjetolsti što je preostalo.
Ili nalazimo nešto više u okviru pažljivo osmišljene slike i zvuka, vrijednost koja se prenosi u ton i značaj ovog momenta? Da li galeb umire? Intuicija nam govori da. Fokus ove pjesme je svijet prirode, ali rezonira na dubljem nivou ljudskog bivstvovanja. Smrt uzima svoje vrijeme.
Kako se kraj sve više približava, životna energija se iscrpljuje, dah postaje plići, glas slabiji, dok ne preostane ništa osim zvuka i kiše kroz koji prolazi duh. Većina nas je čula glas galeba. To je oštar, prirodan, iritirajući puni glas. Ipak, ne mogu da ne pomislim da čak i galeb ima više nježnih tenutaka prilikom parenja i brige o potomstvu. Kada čujem glas galeba, podsjeća me na najmilije koje sam izgubio i stvari koje su rekli da nikad neću zaboraviti ili pjesma koju su napisali da mi govori još u tišini njihovog odsustva. Pjesma kao ova, jedna koja je našla mjesto u mom srcu.
Komentar sudije
(učestvovalo je 425 pjesnika sa 1930 haiku pjesama)
17. Haiku Festival Odžaci 2006. (Srbija) – Internacionalni festival
I nagrada
Proleti soko
kroz ljetnu graju ptica
-sledi tišinu.
Kratak komentar autora
Ovaj Haiku nam pokazuje jasnu sliku života. Kao i mnogi, i ovaj nas svojim koncentrično-asocijativnim krugovima uvlači u samu suštinu postojanja i pokazuje nam tu tanku nit izmedu života i smrti. U ovom slučaju u ovoj pjesmi zvukom produženog slova “s” (zvukom sokolovih krila).
Proleti soko (Sss…) …(Sss…) sledi tišinu.
Ujedno tu možemo osjetiti kroz taj nagli prelaz iz veselog žamora ptica u njegovu sleđenu tišinu: virtuozan ples samuraja i njegove katane – što istim zvukom svog bljeskavog sječiva razdvaja njegove protivnike, koji oko njega padaju kao snoplje.
Jednom jedan pjesnik reče: “šta li je život – do li bljesak munje”.
Autor